Ono što prešućujemo
Svi živimo s golemom slijepom pjegom na očima, što znači da bez obzira na ono što mislimo da znamo, nikada ne možemo do kraja shvatiti kako nas drugi vide.
Artie Dam dane provodi poučavajući povijest, šireći horizonte srednjoškolcima, ispravljajući njihovu bezbrižnu okrutnost i upućujući ljubaznu riječ onima kojima je to najpotrebnije. Odlazi na blagdanske zabave sa suprugom s kojom je u braku već tri desetljeća, čavrlja sa susjedima, a vikendom isplovljava svojom jedrilicom u prekrasan zaljev Massachusetts. Naizgled, on je prisutan i živ. No duboko u sebi Artie se bori s osjećajem izoliranosti. Promatra svijet, sebe i ljude oko sebe – i u mislima neprestano vrti isto pitanje: kako to da tako malo znamo jedni o drugima, čak i o onima koji su nam najbliži?
Jednoga dana Artie saznaje da je život od njega skrivao golemu tajnu koja preokreće cijeli njegov svijet i tada je prisiljen zacrtati novi smjer, preispitati odnose koji su mu najvažniji i pomiriti se s tajnama koje su u samoj srži njegova postojanja.
Elizabeth Strout ponovno radi ono u čemu je najbolja – sućutno istražuje ljudsku prirodu, strahove, usamljenost i bezuvjetnu ljubav koja nas sve održava i drži na okupu.
Ovo je dubok, blistav roman koji se prkosno suočava sa svijetom u kojem živimo i pritom nam dobacuje pojas za spašavanje na olujnome moru. Strout je prvakinja istančanog pripovijedanja.
Financial Times
Jedanaesti roman Elizabeth Strout možda je prvo važno književno djelo o mandatu predsjednika Trumpa… Ovaj duboki, egzistencijalistički roman bavi se tajnama, samoćom i (ne)mogućnošću međusobnog razumijevanja. Strout je osobito nadarena za razotkrivanje onog što se odvija pod površinom običnih života… Njezina proza nije nimalo razmetljiva, no u proteklim dvama desetljećima njezini su romani postali ambiciozan književni projekt, međusobno povezani dijelovi svojevrsne anatomije američke osamljenosti.
The Times
U romanu “Ono što prešućujemo” ponovo nailazimo na autoričinu sveobuhvatnu empatiju i sposobnost iznijansirana prikazivanja ljudskog ponašanja i psihologije. Ona se ni dosad nije bojala kročiti u najmračnije predjele ljudskog iskustva te se nepokolebljivo i iskreno hvatati u koštac sa strahotnim zlostavljanjem, teško pojmljivom patnjom i dubokim očajem.
The Boston Globe
Jedna od najdirljivijih knjiga koje sam u životu pročitala; zavidim svakom tko će je pročitati prvi put. Elizabeth Strout među rijetkim je autori(ca)ma zahvaljujući čijim ste knjigama, nakon što ih pročitate, malo mudriji, otvoreniji i samilosniji nego što ste bili prije. Emocionalno zapanjujuće, razorno pronicavo, predivno štivo. Njezin dosad najbolji roman.
Rachel Joyce
Elizabeth Strout piše iznimnu prozu o ni po čemu iznimnim ljudima… Njezin je da sposobnost dočaravanja njihovih frustracija i trenutaka prosvjetljenja u pričama koje su naoko jednostavne, a zapravo duboke i snažno nabijene osjećajima.
The Telegraph
Ganutljiv, nježan i mudar roman o predanom nastavniku zapletenom u emocionalnu mrežu svakodnevnog života.
Clare Chambers