Zaljubljivanja

Posljednji put kad sam vidjela Miguela Desverna, ili Devernea, bio je i posljednji put kad ga je vidjela njegova žena, Luisa, što je svakako čudno i možda nepravedno, jer je ona bila to, njegova žena, a ja sam, naprotiv, bila anonimus…

Tako započinju “Zaljubljivanja”, deveti roman Javiera Maríasa, jednoga od ponajboljih suvremenih romanopisaca.

María Dolz, pripovjedačica i protagonistica, doznala je ime čovjeka kojega je s divljenjem promatrala gotovo svako jutro, kako zadovoljno razgovara sa svojom ženom uz kavu u jednom gradskome kafiću, tek kad se pojavila njegova fotografija u novinama. A na fotografiji se vidio ranjen čovjek, napola nag i na samrti…

Dubokom i impresivnom prozom ovaj roman promišlja o zaljubljenosti, shvaćenoj gotovo posvuda kao pozitivnom, pa čak i otkupiteljskom osjećaju, toliko da se čini da može poslužiti kao opravdanje svega: i plemenitih činova, ali i najvećih nesreća i zlobe. Zaljubljivanja su također roman o nepobitnoj snazi činjenica, no istovremeno i o nemogućnosti da ikada u potpunosti doznamo istinu o stvarima koje nas se tiču.

„Prelijepa proza, poput kakva baleta, krajnje potresna… apsolutno briljantna.“
The New York Times Book Review