Roki raketa

Zasljepljujući fleševi iz hrvatske današnjice i jučerašnjice, nasilje i crni humor, ali i liričnost, suosjećanje i ljepota tamo gdje ih ne očekujemo, odlike su proznog rukopisa Zorana Malkoča, koordinate unutar kojih se odvija i njegova knjiga, roman-bajka “Roki Raketa”.

A baš kao u svakoj bajci, ni u ovoj neće nedostajati izgubljenosti, putovanja, zagonetaka i preobrazbi – samo što se one kod Malkoča odvijaju u mračnoj šumi hrvatske posttranzicije, tamo gdje je sve baš to što jest i ništa nije onakvo kakvim se čini. U tu šumu zalutala su dva pisca – jedan pravi i jedan lažni – a između njih se, kao melem i trn, uvukao pas kojemu knjiga duguje naslov. 

Roki Raketa, četveronožno utjelovljenje mecene i nemilosrdni dobavljač svih vrsta materijalnih dobara, razdvojit će i nanovo spojiti dvojicu ratnih veterana: Lucijana Lucića, koji je pisanje ostavio da bi se bavio kriminalom i Kristijana Mačića, koji je ništa ostavio da bi se bavio pisanjem.

Još jednom, na malkočevskom će se brvnu sudariti književnost i zbilja i popucat će glave. Još jednom, u njegovom proznom kotlu zakuhat će stvarno i nestvarno, užas i smijeh, a ono što iz njega izađe uvući će nas u svijet koji – i usred bajke – nepogrešivo prepoznajemo kao svoj. I to ne zato što nam se sviđa, već stoga što je tolika snaga kojom je stvoren.