Put na Aljasku
Ćosićeva je knjiga svojevrsna postmodernistička mješavina žanrova, knjiga inteligentnog autora, vrsnog stilista, prepuna briljantnih asocijacija, misli i literarnih slika. U osnovi, ona je putopis jer autor u njoj referira o putovanjima u Njemačku, Austriju, Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Crnu Goru, zemlje u kojima je u novije vrijeme boravio, najčešće kao gost književnih festivala, ili gost na promocijama novih izdanja svojih knjiga.
Ćosić se osjeća apatridom, iako je lišen gorčine izgubljenog zavičaja koja obično obilježuje apatridstvo. On s radoznalošću i afirmativnim stavom doživljava ljude koje susreće, zanimaju ga događaji i umjetnički pothvati. Sve to budi u njegovu sjećanju niz uspomena koje knjizi pridaju svojstva memoara.
Iz gustog tkanja Ćosićeve proze izranjaju portreti njegovih starih prijatelja poput Vanište, Dragojevića, Golika, Murtića (da spomenem samo likove iz hrvatskog dijela putopisa), uspomene na minula vremena i zanimljive trenutke književne i umjetničke povijesti. U knjizi važan udjel imaju i obiteljske uspomene ne samo autorove, već i one koje se odnose na njegovu suprugu Lidiju Klasić, koja poput Bore ima zanimljive, etnički nečiste, tipično srednjoeuropske korijene.