Mirni dani u Rovinju

Ovu je knjigu teško precizno žanrovski odrediti iako se sam autor odlučio za žanrovsku oznaku putopis. Ali, kakav je to putopis? Vrlo neobičan, nesvakidašnji, putopis po vlastitoj kući! Evo kako sam autor objašnjava svoju knjigu:

„Ovaj putopis po jednoj kući pokazuje što sve može sadržati ta mala država nečije sudbine; ovo je katalog mnogobrojnih predmeta, ondje sakupljanih tokom više decenija, a potom popis velikog broja ljudi, koji su kao gosti, prijatelji i poznanici boravili na tom mjestu. Mnogi od njih već su mrtvi, drugi su ostavili tu svoje umjetnine, otiske svojih stopala, svoj spomen. I svaka druga kuća pouzdano je muzej života svojih žitelja, samo se ovi najčešće ne sjete da ih zabilježe. Tako se istim memoarskim tonom opisuje neka stara boca s londonskog buvljaka, jedan tanjur iz nekog portugalskog samostana, kao i kretanje po tim sobama Liv Ullmann, Ede Murtića ili Mitre Mitrović Djilas. Na istu policu poredani su razgovori s njima kao i jedan crtež Veličkovića ili raspelo Branka Ružića. Sadjeveni su razmjeri te nekadašnje ribarske kuće iz sedamnaestog stoljeća i onog što su njeni žitelji sami kasnije nadodali. Možda nijedan dom ne mora nadživjeti svoje stanovnike, kako veli graditelj Planić, ali zato nije loše da ostane zapis o tome kakav bio je.“