Kako Iggyu reći pop, a Dylanu bob
Za razliku od stare političarske poklapalice kojom se svojedobno najavljivao konačni obračun „s njima”, a od čega nikad nije bilo ništa, Gallova parafraza u naslovu knjige uistinu je obračun s najljepšim godinama rock-mladosti i svega onoga što se podvodi pod modernu pop-kulturu.
Knjiga je zapravo Gallov “the best of” odabir ogleda koje je još tamo od sredine sedamdesetih objavljivao u domaćim tiskovinama, a o tome koliko su oni bili značajni za čitav jedan naraštaj, svjedoči predgovor tada mladog pankera Miljenka Jergovića u kojem priznaje kako je unatoč desetogodišnjoj razlici u godinama, Gall bio „tip kojem smo vjerovali”.
No Gallovi ogledi sve su samo ne povijesni prašnjavi libar, on svoju poetiku „popovanja i bobovanja” proteže i na današnjicu: od seciranja turbo folka do zloporaba rocka u perverzijama nacionalističke i masovne kulture. U tom smislu čitanje Galla dalo bi se usporediti s katartičnim učinkom slušanja kakvog dobrog tvrdog starog rock-začinjavca. A takve se pušta (na gramofonu ili CD-u) kad je najteže!