39 dana lipnja

Dnevnik je nastao tijekom rezidencijalnog boravka Teofila Pančića u Splitu, a ugledni pisac, kolumnist i novinar u “39 dana lipnja” piše na tragu dnevničkih zapisa Maxa Frischa. Njegovi zapisi tako se čitaju kao dirljiva, humoristična i duboko humana kronika jednog vremena i jednoga grada, putopis jednog prostora, prikaz jedne književno-kulturne scene.

Za razliku od brojnih kojima su potrebne godine da uhvate “strukturu osjećaja” jednog vremena i podneblja, Pančić pokazuje kako je to moguće u malom odsječku vremena, odnosno da vrijeme nije bitno da se zareže u samu srž mentaliteta jednog prostora. Pančićev splitski dnevnik protkan je upitnicima, sjećanjima, miniesejima kroz koje autor tematizira duboko intimna pitanja paralelno registrirajući, odnosno hvatajući se ukoštac s neuralgičnim točkam hrvatskog društva danas: od fašizma na ulicama do osvajanja prostora građanskih sloboda, pazeći da ne ispisuje pamflet a da gadni trenuci naše zbilje ne zasjene one čudesne trenutke svakodnevice i dokaze ljudskosti.