Ivo Brešan (1936. – 2017.), dramski pisac, prozaist i scenarist. Gimnaziju je završio u Šibeniku, a studij jugoslavistike diplomirao na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (1960.). God. 1960–83. bio je profesor u šibenskoj gimnaziji, a 1983.–2002. umjetnički rukovoditelj šibenskoga Centra za kulturu (poslije Šibensko kazalište), zadužen i za selekciju dramskoga programa Jugoslavenskoga (poslije Međunarodnoga) festivala djeteta. Prvi prozni rad tiskan mu je 1955. u Šibenskoj reviji; objavio je potom nekoliko novela i eseja u periodici, a izniman uspjeh kod književne i kazališne kritike te publike u Jugoslaviji i inozemstvu postigao je „grotesknom tragedijom u pet slika“ Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, (praizvedena u zagrebačkome Teatru &TD 1971.). Sljedećih godina izvedeno mu je na hrvatskim i europskim pozornicama dvadesetak dramskih djela. Objavio je brojne drame, novela i romane. Kao scenarist, Brešan je surađivao s redateljima Krstom Papićem (Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, 1973.; Izbavitelj, 1976.; Tajna Nikole Tesle, 1980.), Veljkom Bulajićem (Obećana zemlja, 1986.; Donator, 1989.) i sinom Vinkom (Kako je počeo rat na mom otoku, 1996; Maršal, 1999.), a napisao je i scenarij za TV-seriju Ptice nebeske (D. Marušić, 1989.) te više televizijskih i radijskih drama. U Profilovu izdanju objavljene su mu knjige: Prokletnici, Sedam stuba do trona i Mrtvima ništa ne treba.