Ivo Goldstein (1958.), historičar i diplomat, zaposlen je od 1980. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je napredovao do redovnog profesora u trajnom zvanju.
U prvom dijelu karijere bavio se bizantologijom i hrvatskom poviješću srednjega vijeka, ponajprije ranim srednjim vijekom, kao i poviješću Židova u Hrvatskoj, a od sredine devedesetih i različitim aspektima hrvatske povijesti 20. stoljeća.
Objavio je tridesetak knjiga. Bio je hrvatski veleposlanik u Francuskoj, Monaku te stalni predstavnik pri UNESCO-u, član je Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, odlikovan je ordenom viteza reda Legije časti Francuske Republike.

Slavko Goldstein (1928. – 2017.), novinar i nakladnik, rođen je u Sarajevu, a od ranog je djetinjstva živio u Karlovcu, gdje je polazio gimnaziju. Antifašističkoj borbi priključio se 1942. godine. Nakon rata surađivao je u Studentskom listu, a 1952. bio član osnivačke redakcije Vjesnika u srijedu. Otada je neprekidno djelovao u hrvatskom novinarstvu i nakladništvu, jedno vrijeme i na filmu. Najprije kao glavni urednik Stvarnosti, zatim kao direktor Sveučilišne naklade Liber, direktor Novoga Libera, savjetnik u Cankarjevoj založbi (1983. – 1992.) te direktor lista Tjednik (1996. – 1997.). Bio je glavni urednik časopisa Erasmus, osnivač i prvi predsjednik Hrvatske socijalno-liberalne stranke te predsjednik Židovske općine Zagreb. Napisao je stotine novinskih i esejističkih tekstova, predgovora ili pogovora knjigama koje je uredio, a napisao je i više scenarija za filmove te knjige, među kojima se ističe višestruko nagrađivana i prevođena 1941.: godina koja se vraća.