Mario Vargas Llosa rođen je 1936. godine u gradu Arequipa u Peruu. Djetinjstvo provodi u Boliviji i Peruu gdje završava formalno obrazovanje, Filozofski i Pravni fakultet. Ne nailazi na potporu obitelji u svome profesionalnome pa ni u privatnom izboru pa je prisiljen obavljati niz različitih poslova da bi sebi i obitelji omogućio preživljavanje. Godine 1959. odlazi u Španjolsku na doktorat na Komplutsko sveučilište u Madridu, a nakon stjecanja titule doktora nastanjuje se u Parizu. Počinje objavljivati priče, a 1964. vraća se u Peru, razvodi od prve žene i odlazi na terensko etnografsko istraživanje u prašumu gdje prikuplja građu o Amazoni i amazonskim narodima. Njegov opsežan opus obuhvaća dvadesetak romana (npr. Grad i psi, 1963; Zelena kuća, 1966; Razgovor u katedrali, 1969; Pripovjedač priča, 1987; Pohvala pomajci, 1988, Lituma u Andama, 1993; Don Rigobertove bilježnice, 1997, Jarčevo slavlje, 2000; Raj iza drugog ugla, 2003.), brojna esejistička (npr. García Márquez: povijest deicida, 1971; Između Sartrea i Camusa, 1981) i autobiografska djela, pripovijesti i priče (Izazov, 1957., Poglavari, 1959.), drame (Bijeg Inke, 1952). Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 2010. godine.