MAJA ŠIMLEŠA
Rođena sam u Zagrebu prije četrdesetak godina i tu provodim najveći dio svog života i kreativnih trenutaka. Živim u maloj obitelji gdje je svatko originalan i svoj, ali zajedno smo baš nekako dobar spoj: moj muž Bruno veliki je pisac i šaljivac, naša kći Anabela srcoliki je vulkan brz na jeziku, ja sam ozbiljna prevoditeljica i luckasta spisateljica, a tu je i naš žućko Edo, najbrbljaviji mačak kojeg smo ikad imali. Jako volim putovati, plesati na koncertima, čitati, peći kolače i dijeliti sve te trenutke s dragim ljudima. A ono što nikako ne volim su sebičnost, lijenost i bezobzirnost. Život mi je ovom trenutku baš nekako po mjeri — raznolik, čudnovat, bogat pričama i doživljajima, no bez glamura, a sve to u društvu voljenih ljudi. Baš sjajna avantura!
SVEN NEMET
Na Likovnoj akademiji naučio sam crtati i slikati sve i svašta, ali najradije crtam i slikam životinje. Nemam kućnih ljubimaca osim solitarnih pčela koje su se naselile pod zemljom u lončanici na mom balkonu. Zasad im nisam dao imena jer ih ne raspoznajem, a ne znam im ni broja. Ta vrsta pčela oprašuje jako puno cvjetova — jedna opraši koliko i 120 pčela medarica. Kad bih imao svoje dvorište, imao bih i druge kućne ljubimce. Dvorište bi mi vjerojatno naseljavale dvije vidre, vepar, tri ili četiri vjeverice, obitelj rakuna, nekoliko kakadua, pas, mačka i slon, a ako bi ostalo dovoljno mjesta, imao bih i bazen u kojem bih se ljeti brčkao s plavetnim kitom. Slova sam naučio prije osnovne škole, ali sam često zamjenjivao slova H i F ili G i H. Kako? Nemam pojma.
