Književni i glazbeni kritičar, esejist, feljtonist i polemičar Igor Mandić rođen je 20. studenoga 1939.. u Šibeniku. Maturirao je na Klasičnoj gimnaziji u Splitu 1958., a diplomirao 1963. na Katedri za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od 1966. do 1993. bio je zaposlen u NIŠRO-u Vjesnik, a u dnevniku Vjesnik bio je tijekom 2000. i glavni urednik. Autor je bogatog opusa knjiga književnih i glazbenih kritika ( "Uz dlaku", 1970.; "101 kratka kritika", 1977.; "Od Bacha do Cagea", 1977.; "Romani krize", 1996.; "Književno ( st)ratište", 1998.; "Kaj ste pisali bre?/ Šta ste napisali, bre?", 2011.); feljtona ("Gola masa", 1973.; "Mitologija svakidašnjeg života", 1976, ; "Za našu stvar", 1999. i 2000.; "Između d(vij)e vatre", 2000.; "Bijela vrana", 2002.; "Hitna služba", 2005.; "Notes", 2007.; "Praskozor(je): U suton mojih dana", 2015,), eseja ("Mysterium televisionis", 1972.; "Šok sadašnjosti", 1979.; "Arsen", 1983.; "Književnost i medijska kultura", 1984.; "Principi krimića", 1985. i 2015.); polemika ( "Nježno srce", 1975.; "U sjeni ocvale glazbe", 1977.; "Policajci duha", 1979. "Što zapravo, hoće te žene?", 1984. i 1985.; "Zbogom dragi Krleža", 1988. i 2007.; "Sloboda lajanja/ Zauzeto Hrvat", 2011.); antologija ("Jedna antologija hrvatske poratne poezije", 1987.) , autobiografske knjiga ("Sebi pod kožu", 2006.; "U zadnji čas", 2009.; "Oklop od papira", 2014.; "Predsmrtni dnevnik", 2017.) te knjiga kao što su "Bračna kuhinja" (sa Slavicom Mandić), 1989. i V. izdanje 2006.; "Ekstaze i mamurluci", 1989. "Prijapov problem", 1999., 2011. i 2014. U izdanju Profila objavljene su mu knjige Bračna kuhina, Sloboda lajanja, U zadnji čas i Zbogom, dragi Krleža i Sebi pod kožu.