Goran Hutinec rođen je 1980. u Čakovcu. Diplomirao je povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2004, a doktorirao 2011. godine na temu urbane povijesti grada Zagreba u međuratnom razdoblju. Dijelovi disertacije objavljeni su u suautorstvu s dr.sc. Ivom Goldsteinom u knjizi Povijest Zagreba (sv. 2) 2013. godine. Od 2005. radi na Odsjeku za povijest FFZG, trenutno u statusu docenta. Osim o urbanoj povijesti moderne Hrvatske, na koju se fokusirao u početnoj fazi istraživačke karijere, u posljednje vrijeme istražuje i piše o Drugom svjetskom ratu, a napose o Holokaustu u NDH i pojedinim njegovim elementima: o jasenovačkom sustavu koncentracijskih logora, deportacijama unutar NDH i prema inozemnim logorima ili centrima za masovno uništenje, procesu „arizacije“ imovine, poratnom kažnjavanju ratnih zločinaca i problematici povijesnog revizionizma, osobito na temelju stranih ili dosad zapostavljenih povijesnih izvora poput zračne fotografije.

Od 2013. do  2023. surađivao je na međunarodnom projektu uređenja zajedničkog izložbenog paviljona bivših jugoslavenskih republika u Državnom memorijalu i muzeju Auschwitz-Birkenau. Bio je član hrvatske delegacije i njen predstavnik u Akademskoj radnoj grupi International Holocaust Remembrance Alliance (IHRA) od 2013. do 2021. godine, te održao brojna predavanja o Holokaustu na edukacijskim konferencijama i seminarima za nastavnike iz Hrvatske i drugih europskih zemalja.