Akademik Zoran Kravar (1948. – 2013.) književni povjesničar, teoretičar i esejist. Doktorsku tezu obranio je 1977. godine, a 1984. izabran je u zvanje redovnog profesora na Odsjeku za komprativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kao stipendist Humboldtove zaklade boravio je na sveučilištima u Konstanzu i u Bonnu, a kao gostujući profesor predavao je na Sveučilištu u Münsteru. Prvo područje njegovog znanstvenog interesa bio je književni barok i njegove pojave u hrvatskoj književnosti. Već je prvim tekstovima, sabranim u knjizi Studije o hrvatskom književnom baroku (1977.), skrenuo pozornost stručne javnosti, a njegovi radovi značajno su utjecali na prevrednovanje tog razdoblja, uzdrmavši dotadašnje ustaljene predodžbe. Potom se intenzivno posvetio teoriji stiha i povijesti hrvatske versifikacije, iz čega su proizašle i knjige Tema ‘stih’ i Stih i kontekst, da bi zadnjih 15-ak godina znanstvenog rada fokus usmjerio na antimodernističke tendencije u filozofiji i književnosti, što tematizira u knjigama Književni protusvjetovi (napisane zajedno s Nikolom Batušićem i Viktorom Žmegačem), Antimodernizam, Svjetonazorski separei, a u knjizi Kad je svijet bio mlad se bavio tzv. visokom fantastikom i njezinom svjetonazornom pozadinom.
Uljanice i duhovi njegova su intelektualna autobiografija.