Strašno Odisejevo more je – Jadran

Kako sami kažete, godinama ste opsjednuti Odisejom. Za vas Odisej nije tek mitološki lik nego priča koja počiva na stvarnim ljudima, događajima i geografiji Mediterana. Koji su vaši ključni argumenti za takvo čitanje Odiseje?

Svaka mitologija uvijek počiva na povijesnim činjenicama koje se onda kroz stoljeća nadograđuju legendama i nastaje mit. Dok Schliemann nije otkrio povijesnu Troju, a onda i bogate nalaze u Mikeni, mislilo se da je epski ciklus stvoren oko Trojanskog rata potpuno mitski. A onda se pokazalo da su svi ti junaci – postojali. Svi mitovi ispod površine kriju dobar dio povijesne istine, ali bitno uljepšane i bogato nadograđene maštom. Logično je onda da je i Odisej postojao i siguran sam da je po povratku iz Troje zaista dugo lutao do povratka na Itaku. Odiseja i danas krije povijesne činjenice o tom putovanju, bogato nadograđene slušateljima atraktivnim epizodama, poput one o posjetu Hadu. Potrudio sam se razlučiti ono što je vjerojatno povijesno, za razliku od mitske nadogradnje. A Homer za to nudi dovoljno činjenica. Ep je, u to sam uvjeren, nastao na povijesnim činjenicama, a onda i na stvarnim lokacijama, a to otkrivaju Homerovi vjetrovi, koji nisu apstraktne oluje nego oni koji zaista pušu na Mediteranu i nose Odiseja.

Ako krenemo tragom vaše knjige, gdje danas u Jadranu treba tražiti Odiseja?

Prvo, ne dvojim da je Odisej lutao upravo Jadranom, za što imam više dokaza. Osim višekratnog ponavljanja da se plovidba događa u arhipelagu u nepoznatom dijelu Mediterana, tu su i vjetrovi. U Odisejevo, pa i Homerovo vrijeme, jedini nepoznati dio Mediterana je upravo Jadran, o kojem se ništa ne zna, iako njime ide jantarni put s Baltika do istoka Mediterana. U ostatku Mediterana postoje tragovi kretsko-mikenske kulture, u Jadranu ih nema. A jednako često se spominje i činjenica da je maestral prijateljski vjetar koji Odiseja vodi na Itaku, dok je jugo neprijatelj. A jedino iz Jadrana maestral vodi na Itaku, a jugo je nepremostiva prepreka. Još u antici grčki su povjesničari iz političkih razloga, kako bi „pripojili“ Siciliju (Magnae Greciu) Grčkoj, locirali većinu Odisejevih lokacija upravo na najveći mediteranski otok (koji nije arhipelag!). A maestral sa Sicilije ni slučajno ne puše prema Itaki, Odisejeve brodove odveo bi na krajnji istok Mediterana, u Libanon ili Egipat.

A gdje Jadranom putuje Odisej detaljno je opisano u knjizi. Počinje s Lotofazima, gdje ga baca jugo, a koji su u blizini Diomedovog rta, oko Rogoznice, a onda slijedi povratak prema Itaki: Hvar (Kiklopi), vjerojatno Sušac kao Eolov otok, Lestrigonci (Omiš), Kirka (Lumbarda na Korčuli), imaginarni posjet Hadu na talijanskoj strani Jadrana, sirene (moguće otok Lirica uz Pelješac), Scila i Haribda (prolaz Mali Vratnik na jugu Pelješca) i Šipan (goveda boga Helija). Nakon toga brodolom u blizini Šipana i Mljet (Kalipsin otok). Posljednja lokacija prije povratka na Itaku je konačno u poznatom moru na izlazu iz Jadrana – Krf.

Mislite li da će vaša teza o Odisejevu putovanju Jadranom s vremenom dobiti i znanstvenu potvrdu ili vam je važnije da potakne nova čitanja Homera i drugačiji pogled na Jadran?

Praktično je nemoguće da ćemo ikad dobiti neku znanstvenu potvrdu, ali vjerujem da moja knjiga logično dokazuje da je Jadran to „strašno“ Odisejevo more. I da, Homera treba čitati, ponovno i ponovno, pogotovo sad iz ove perspektive lutanja Jadranom.

Koliko se vaš odnos prema Odiseju promijenio od 2012. kada ste prvi put objavili knjigu Tragovima Odiseja i za nju dobili nagradu Kiklop za najbolju publicističku knjigu?

Pa ne bih rekao da se bitno promijenio, kao zanimljiv karakter Odisej mi je i danas jednako uzbudljiv, ali ovaj put imam neke nove činjenice, posebno nakon dodatne literature koja se u međuvremenu pojavila. A ovaj sam se put više zabavio putovanjem Argonauta, po nekim istim lokacijama u Jadranu kojima će nešto kasnije putovati Odisej, a koji su i u epu smješteni u Jadran, što sigurno nije slučajnost.

Je li vam Odisej danas bliži kao književni junak, povijesna osoba ili kao svojevrsni simbol putnika?

Sve mi je to Odisej, a posebno me zanima ova simbolika putnika koji luta nepoznatim svijetom.

Koliko je uopće moguće odvojiti ono što je Homer opisao u svom epu od onoga što smo mi kroz stoljeća odlučili da Odisej jest?

Homer je još od antike najkontroverzniji i najistraživaniji autor. Otvorio je brojna pitanja, od onoga je li zaista on ispjevao taj ep, ili je riječ o kompilaciji raznih manjih epova pa do toga je li uopće postojao. Osobno, nisam siguran da je postojao guslač koji se upravo tako zvao, ali sam sasvim siguran da je riječ o jednom autoru koji je ispjevao Ilijadu i Odiseju, što dokazuje njihova književno složena struktura. I onda, naravno, to pitanje lociranja Odisejevih lokacija koje nam je nametnuto još u antici. Jako se teško danas odmaknuti od potpuno izmaštane činjenice da se sve to događalo oko Sicilije, bilo je potrebno „razbiti“ taj mit. Postoji i niz drugih pitanja, posebno pitanje ženske vjernosti kroz lik Penelope koji već tisućljećima nameće patrijarhalni model jedinog prihvatljivog ženskog ponašanja.

Postoji li neko mjesto koje ste posjetili upravo zbog Odiseja, a koje vas je razočaralo? I obrnuto, ima li neko mjesto od kojeg niste puno očekivali, a na kraju vas je oduševilo?

Posjetio sam puno navodnih Odisejevih lokacija, po Peloponezu, Siciliji, Liparskim otocima, Malti… i naravno one u Jadranu upoznavši bolje čudesni Mediteran. Što se tiče posjeta navodnim lokacijama Odiseja po Siciliji, Malti, Liparima… razočaranje navodnim tragovima Odiseja bilo je potpuno i otkrilo potpunu laž o tim Odisejevim postajama. Ali su me svi ti otoci oduševili svojom ljepotom, pronalazio sam Mediteran kakav je nekad bio i ljude određene tim morem. A putovanje mi je još jednom potvrdilo da je, barem za mene, Mljet najljepši otok Sredozemlja!

I sami ste veliki putnik. Koliko je vaše iskustvo putovanja utjecalo na način na koji ste čitali Homerove opise mora, prostora i putovanja?

Pa, za raziku od Odiseja koji ne putuje često svojom voljom, ja sam putnik koji sam određuje svoje destinacije, što je bitna razlika. Ali naravno, da je čak i u takvim uvjetima on moj prijatelj – putnik. A zajedničko iskustvo putnika Odiseja i mene pomaže dovesti i do važnih zaključaka.

Tijekom istraživanja morali ste neprestano balansirati između mita i onoga što je moguće povijesno dokazati. Gdje ste povukli granicu između onoga što je moguće rekonstruirati i onoga što moramo prepustiti mašti?

Pa neke se stvari jasno mogu razlučiti, zadržavanje kod Kirke i Kalipse, nekih lokalnih žena na našim otocima, ima kasnije dodane elemente mašte o nimfama i čarobnicama koja naraciju čini zanimljivijom slušateljima, baš kao i navodni posjet Hadu. Jednomjesečni boravak na pučinskom otoku, vjerojatno Sušcu u očekivanju povoljnog vjetra, zanimljiviji je kad se svemu doda mit o Eolu, bogu vjetrova. Kao i pretvaranje pralja, koje su tradicionalno od pamtivijeka tamo gdje nije bilo vode svoje rublje prale u moru, u mitske sirene. Činjenica da su svi ti barbari u nepoznatom moru neprijateljski nastrojeni i u pravilu ljudožderi uklapa se u propagandu Grka kao superiorne civilizacije naspram onih drugih, a opet – čini naraciju uzbudljivom.

U Odiseji iz današnje perspektive ima puno nasilja, osvete, problematičnih odnosa prema ženama. Mijenja li se naš odnos prema Odiseju kada tu priču čitamo današnjim očima?

Mislim da je Odisej kao vješti manipulator obilježen prilično negativno još u ahejskim vremenima, a onda i u antici. Istina je da, iako praktično najvažniji lik Ilijade i pogotovo Odiseje, nikad nije bio osobito popularan kroz povijest, još od najranijih vremena. On je lukav, inteligentan i spreman na sve i Ahejcima služi za rješavanje svih prljavih stvari i prije Ilijade. Takav lik, naravno, ne može biti obožavan, ali – nesumnjivo mu se dive. Sposoban je, ali povijest više voli poštene, nepokvarene heroje pa njih i slavi i stvara im kultove. Što se tretmana žena tiče, u Odiseji imaju jako važno mjesto, sve se praktično vrti oko njih, a takvo mjesto žene neće ponovno zaslužiti praktično do naših vremena. Nerealizirana ljubav Nausikaje i Odiseja jedna je od najljepših ljubavnih epizoda književnosti, a vjerojatno nije realizirana jer na Krfu, gdje se događa, poznaju Odiseja, a znaju i za Penelopu! Sporna je epizoda s 12 ropkinja koje Odisej na Itaki ubija zbog navodnog služenja proscima i taj je dio zaista brutalan – ne samo u naše vrijeme – s obzirom na to da robinje i nemaju pravo na vlastite odluke u odabiru ljubavnika. Ali, da zavirite i u Ilijadu, brutalnost je odlika tih „herojskih“ vremena.

Ima li, nakon svega što ste istražili, nešto što je ostalo nedorečeno i intrigantno kod Homera što vas vuče da se i dalje bavite Odisejom?

Pa Homer je uglavnom dosta jasan, ali iz perspektive povijesnih činjenica to miješanje s legendama i mitom ostavlja puno pitanja otvorenima pa Odiseja, kao i puno drugih velikih književnih djela u temeljima europske književnosti, ostaje knjiga otvorena tumačenjima i nikad neće postati definirana i zaključena i time nezanimljiva.

Nedavno ste izjavili da niste gledali Nolanov film. Jeste li ga u međuvremenu pogledali. Ako jeste, kako vas se dojmio?

I dalje nisam, ne žuri mi se, ali se i ne brinem, filmska fikcija nema veze s istraživanjem činjenica kojima se bavim u knjizi pa me ne intrigira u smislu moje knjige. Ali, rado ću pogledati to novo čitanje uvijek aktualne Odiseje.

I za kraj, što biste voljeli da čitatelj nakon što pročita vašu knjigu počne drukčije gledati: Homera, Odiseja ili Jadran?

Naravno da bih htio da se čitatelji, ako to već nisu čitali, zainteresiraju za Homera i Odiseju, ali mislim da Jadran kao najsjeverniji dio Mediterana i najbliži kontinentalnoj Europi ima beskrajno važnu ulogu u povijesti civilizacije. Njime su od pamtivijeka išli pomorski trgovački putovi i dugo je bio mistično, nepoznato i zanimljivo more. A vjerujem da to ni danas nije prestao biti kad mu se prepustimo.

Pogled s južne obale Hvara. Šćedro, Korčula i Sušac, otoci koje je Odisej posjetio.