Topovsko meso

Iako je možda široj javnosti poznatiji po svojim analitičkim tekstovima i političkoj djelatnosti, Pavle Kalinić autor je i četiriju proznih djela, dvaju romana (Ni pukovnik ni pokajnik i Requiem za jednu mladost, moju baku i SAD) te dviju zbirki priča (Pušači vremena i Prtljaga). A upravo su u ovoj knjizi, prvi put, objedinjeni svi ti njegovi prozni tekstovi.

Na tematski okvir Kalinićeve proze možda najbolje upućuje sam naslov knjige. Gotovo u potpunosti ona je posvećena likovima društvenih autsajdera: vojnicima, ratnim veteranima, invalidima, bivšim robijašima, emigrantima, ovisnicima o drogama…, a njezinoj uvjerljivosti pridonosi i hard boiled pripovjedački stil. Kalinićeva proza, u svakom slučaju, predstavlja „zanimljivo i snažno književno svjedočanstvo o traumatičnom iskustvu naraštaja devedesetih”.

„Osnovna je vrijednost Kalinićeva pripovijedanja dojam autentičnosti koju nam sugerira njegov ponešto grub, sirov, robustan pripovjedački stil. U njegovoj naraciji dominiraju dijalozi i opisi akcije, bez previše „pimplanja” s opisima ugođaja i psihičkih stanja likova. U tome se prepoznaje i utjecaj novinarskog i publicističkog iskustva Kalinićeva.“
Velimir Visković