MAJA ŠIMLEŠA

Rođena sam u Zagrebu prije četrdeset godina. Odmalena sam voljela slikovnice i knjige, a raznorazne priče i scenarije smišljala sam i sama. Kad bih ih pokušala oživjeti u stvarnosti, obično bih razveselila svoje roditelje – skidali su me s prozora, gelendera, čak i lustera te pokušavali uvjeriti da je pogubno hodati strmim stubama u prevelikim i previsokim štiklama. Danas sam simultana prevoditeljica i profesorica koja obožava svoj posao. A kad skinem slušalice i uskočim u tenisice, uživam u onim drugim životnim ulogama koje su me najviše definirale – udana sam i mama 9-godišnje djevojčice. Ponekad se i sama osjećam kao dijete; uz nepresušnu želju za igrom i vrckavu maštu i dalje smišljam priče, avanture i iznenađenja, tražeći nove prozore u svijet. I svim srcem vjerujem da je to najdragocjenije nasljeđe koje ostavljam svojoj kćeri.

SULI

Suli je rođena prije 7 godina, u dugim vožnjama automobilom kroz jutarnje gužve do jaslica. Našoj neumornoj djevojčici spavanje nikad nije bilo zanimljivo pa sam vrijeme kratila smišljajući svakojake priče, inspirirana dogodovštinama iz našeg mama-dijete mikrosvemira. No uvijek se najviše iščekivala ona o smotanoj i slatkoj žirafici koja usamljena luta savanom u potrazi za društvom. I dok bi jedna moja ruka odmarala na volanu, druga bi se pretvarala u šašavicu Suli i razgovarala sa živahnom curicom na stražnjem sjedalu. Sve ove godine Suli je ostala omiljena „igračka“, najdraža utjeha i najzabavniji lik iz bajke. I dandanas povremeno joj „telefoniramo“, na što Suli spremno uskače u prvi avion i stiže iz Afrike ravno na naš prag. Samo što je sada ovdje dočekuju i ručice naše danas 9-godišnje djevojčice koje glume – male žirafe bebe.

SVEN NEMET

Akademski sam slikar. Ilustriram, crtam, slikam, fotkam, radim stolne i videoigre, stripove i crtiće. U Međunarodnom centru za usluge u kulturi u Zagrebu vodim radionice stripa i likovne radionice. U zoološkom vrtu najviše volim gledati žirafe. Zapravo volim gledati i nosoroge, ma i vidre, i slonove, i tukane, i mravojede ako ne spavaju, a tek hobotnice i rakune…