Nives Opačić rođena je 1944. u Vukovaru. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1968. jugoslavenske jezike i književnosti te komparativnu književnost, a češki jezik i književnost kao dopunu studija. Godine 1973. magistrirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu radom Red riječi u djelima suvremenih hrvatskih pisaca. Mentor joj je bio prof. dr. Ljudevit Jonke. Od 1974. do 2004. predavala je Kulturu govorenja, čitanja i pisanja studentima kroatistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1972. do 1974. radila je kao ugovorni lektor hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu Karlova sveučilišta u Pragu, a od 1979. do 1981. na Sveučilištu u Rimu. Drži radionice za prevoditelje raznih struka i profila (književne i stručne), a niz godina predavala je hrvatski kao drugi i strani jezik strancima (na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i u inozemstvu). Godine 1972. osnovala je Društvo hrvatskih lektora (kojemu je u dva mandata bila i predsjednica). Godine 2010. dobila je Godišnju državnu nagradu za popularizaciju i promicanje znanosti za 2009. (dodjeljuje Hrvatski sabor), na Sajmu knjiga u Puli 2010. nagradu Kiklop za leksikografiju (za knjigu Reci mi to kratko i jasno – Hrvatski za normalne ljude), a 25. listopada 2011. priznanje za dugogodišnji rad na hrvatskom jeziku, što ga je te godine prvi put dodijelio Kršćanski akademski krug iz Zagreba. Autorica knjiga: Prtinom i cijelcem (2005), Vodič za izbjegavanje najčešćih pogrešaka u hrvatskom standardnom jeziku (u suautorstvu s Jasminom Nikić-Ivanišević i Zoranom Zlatarom, 2005.), Hrvatski u zagradama. Globalizacijske jezične stranputice (2006.), Globalizacijske jezične stranputice (2006.), Moja draga škola (2009.), Reci mi to kratko i jasno (2009.), Riječi s nahtkasna i kantunala (preko noćnog ormarića) (2009.), Iza riječi (2010.), Hrvatski ni u zagradama (2012.), Pod Velikim medvjedom (2012.), Novi jezični putokazi (2014.), Malena mjesta srca moga (2015.) te Osjenčane riječi (2017.)