Pariž

Faye je konstrukciju svog romana izgradio na zanimljivoj ideji da su Rusi oslobodili Pariz i po završetku 2. svjetskog rata djelomice ga pripojili Istočnom bloku. I kao što je slična sudbina u zbilji zadesila Berlin, čiji je Zid desetljećima bio granica dvaju svjetova i njihovih ideologija, i Fayeov sjeveroistočni dio Pariza ostao je s one druge strane Zida dobivši ime – Pariž.

U romanu oživljavaju zlodusi nedavne prošlosti, jer u Parižu život je svojevrsna permutacija straha, uhođenja, grča u kojem nitko nije siguran ni u koga, pa na kraju pojedinac više ne vjeruje ni samome sebi, raspolovljen između želje za slobodom i strahom od režima, koji je pak otjelovljen u likovima Partije, Broja jedan, Crne garde… Iako se stječe dojam da je poznavanje recentne faktografije unekoliko sputalo piščevu maštu, Faye ipak na litararno zanimljiv način propitkuje teme individualne i kolektivne slobode, mogućnosti ljubavi, kao i uloge pisca i uopće umjetnosti u stvaranju boljeg svijeta.