Moja polovica jabuke

Stranice iz starinske zagrebačke kuharice, požutjeli papirići s rukom pisanim receptima, stare razglednice Osijeka i omotnice za crvene kabala vrpce krase ovu jedinstvenu kuharicu, koja rukom iskusne čarobnice čitatelja(icu) vodi onim diskretnim i (pre)kratkim međuprostorom između predjela i predigre. Neobičnom igrom slova i brojeva u ritmu od po sedam savjeta, Moja polovica jabuke daje odgovore kako skuhati, a ne biti skuhan, koja je uloga sedmorice patuljaka i gdje je tu princ i zašto ženi preporučuje da preuzme ulogu izgladnjelog Vuka, a ne Crvenkapice.

Citirajući Laurencea Oliviera, prema kojem iskustvo stječemo tek kad nam više nije potrebno, Branka Sömen u “Mojoj polovici jabuke” iskreno, duhovito i domišljato sublimira žensko iskustvo, poštujući dvije sile koje, prema mudrosti kabale, postoje u stvarnosti, a to su želja za davanjem i želja za primanjem. Stoga savjetuje: „ Kvantiteta ne znači i dobar rezultat – mogli ste skuhati tisuću jela, ljubiti se sa stotinama, a ipak ostati bezvrijedni sebični diletant“, ali i isto tako – „Treba okusiti mnoga jela kako bi se pronašlo ono pravo. Samo u rijetkim slučajevima od prve imate dobitničku kombinaciju, sve ostalo je znatiželja koja izaziva na dugu i temeljitu istraživačku putanju.“