Ledene haljine

Nakon “Umjetnih suza”, trećeg najopsežnijeg romana u povijesti hrvatske književnosti koji je nagrađen nagradom Vladimir Nazor 2014. godine, Milko Valent vratio se proznoj formi s “Ledenim haljinama”. Svojim petim romanom u bogatom opusu od 35 knjiga poezije, proze, drame, eseja i kritike, Milko Valent, uz Kamova najveći “enfant terrible” hrvatske književnosti, iznova demonstrira suverenost svog umjetničkog izričaja. “Ledene haljine”, ta uzbudljiva monofona polifonija o briljantnoj, duhom i tijelom ekstraordinarnoj zagrebačkoj studentici Nini koja je smislila i ostvarila istovremeno banalno prozaičan i ludo smion projekt lucidno poetičnog naziva Čelična čipka kako bi se izbavila iz ponora siromaštva i naposljetku camusovski sunovratila u ultimativan ponor slobode, jedan je od vrhunaca aktualnog potentnog trenutka domaće literature, ali svojom beskompromisnošću, kojoj nije lako naći pandan i na svjetskoj književnoj sceni, zasijeca i mnogo šire.

Sukladno Valentovom radikalnom slobodarstvu, roman čitateljima u lice baca tabue incesta, pedofilije, holokausta, jednim oštrim udarcem misaonog mača raspliće gordijski čvor pobačajne problematike, ne libi se u hladnim riječnim strujama utopiti nerođeno dijete. Sve to dolazi do nas kroz prepoznatljivo valentovsku eksperimentalnu naraciju bolerovske repetitivnosti, paralelne montaže, brzo smjenjujućih perspektiva i intertekstualnosti, kroz virtuozan jezično-stilski sloj prožet razigranim rimama i visprenim metaforama, kroz prodornu refleksivnost.

Istodobno beskrajno duhovitom i razornom ironijom obilježene, “Ledene haljine”, lunatično-solarni putopis od Zagreba do Oxforda i nazad, s postajama u Stonehengeu, Veneciji, Zadru, Dubrovniku…, svojevrsni su Mount Everest iz književne radionice jednog od najintrigantnijih i najprovokativnijih autora na ovim prostorima, a njegova protagonistica Nina najosebujnija je alpinistica koju ćete ikad susresti.

Damir Radić