Bolero

Taktovima Ravelovog Bolera koji je pratio nezaboravan nastup pobjedničkog klizačkog para na Zimskoj olimpijadi u Sarajevu 1984. godine počinje roman Bolero. Deset godina poslije, u ratnom, ranjenom Sarajevu upoznaju se profesor gitare Martin i časna sestra Sara, zajednički zbrinjavajući sedmero djece kojima treba pružiti ljubav i budućnost.

Kako kaže autor u prologu romana – „ova priča posvećena je ljudima koji su odrastali u državi čiji su mnogi stanovnici, kao i oni, godinama „živjeli u oblacima”, sve dok ih jednoga dana život nije snažno bacio na zemlju da podijele sudbinu onih koji su oduvijek stajali čvrsto na tlu, duboko ukopani u svoje ratne rovove. Pad je bio težak i mnogi su od siline udarca postali „zemljani”, ali oni su zauvijek ostali djeca Neba, uvijek okrenuti licem prema Suncu.“

Jednostavne strukture i razgovornog stila, Bolero poziva na duhovno traganje u terminima indijske filozofije, da bi u strastvenom krešendu, poput Ravelovog Bolera, obećao novi život. 

Bolero je roman o spoznaji. O spoznaji pravih vrijednosti u sustavu u kojem su sve vrijednosti izvrnute, o spoznaji Istine u vrijeme kada svaka od strana ima svoju istinu i spoznaji Ljubavi, kao univerzalne, neuništive veličine koja pokreće svijet – objasnila je Elfrida Matuč Mahulja u predgovoru, dok je Vesna Krmpotić Bolero popratila riječima:

„Spomenuto načelo jednote, koje spaja čovjekovu dušu i Svedušu – ono niti ugrožava, niti vrijeđa bilo koju od religija, ili duhovnih stremljenja. Naprotiv, prepoznaje se u korijenu svake.“