Bez reprize

U autobiografiji uz ostalo opisuje: kako su izgledale pripreme za objavu Titove smrti, koju je upravo Lilić prvi na svijetu pročitao u eter, zašto su na njega vikali Račan, Tuđman te druge sukobe u politici, smjene i potrese na televiziji ‘71. i 90-ih godina, rat i kako je HRT dobio medijski rat protiv TV Srbije, kako je general Špegelj reagirao na špijunski film, koji je bio uvod u planirana uhićenja u Hrvatskoj ‘91. godine, kako je jedne noći nastao popis suradnika KOS-a i Udbe oko pada Vukovara, zašto je Dedaković Jastreb tražio milijun DEM, odlazak s TV-a, zašto je Thompson album Zaustavi se, vjetre snimao tajno pod imenom Nine Badrić, zašto je Lilić oprostio poznatom pjevaču udarac u usta, zanimljivosti iz 14.000 noći, večera i druženja s poznatima, kako pobijediti strah od smrti, nesreće, tuge, krize i uživati u druženjima, kako crne, mračne i tužne noći postaju bijele i srebrne, kako živjeti život kao premijeru – bez reprize.

“Čitajući knjigu ‘Bez reprize’ Miroslava Lilića, imao sam osjećaj da čitam didaskalije novije hrvatske povijesti, drugu stranu događanja u politici, medijima, posebno,televiziji, estradi… Ispričana bez kronološkog reda, ova knjiga koja je i autobiografija i ispovijed, a ponajviše svjedočanstvo iz prve ruke o nekim ljudima i nekim vremenima, sačuvat će od zaborava događanja o kojima već sada postoje razna, često oprečna tumačenja.”
Đelo Hadžiselimović

“Kazalište, za razliku od života, ima tu prednost da se sve može ponoviti više puta, ponoviti i popraviti i pokvariti. Ali život ne, u njemu je sve prvi put i nikada više. Tu grešku, i prednost, života ‘bez reprize’ Lilić želi savladati i nadići. Kako će, ako ne knjigom? Zato on onaj trenutak koji je nekada bio ‘sadašnji’ i neposredan pretvara u pismo, u rečenice, u autobiografiju, u svojevrstan odjek vlastitih dnevnih i noćnih trenutaka. Upravo autobiografija Miroslavu Liliću daje mogućnost reprize, ma koliko drugačije i različite. Ona kaže da ništa nije otišlo u tutanj, da se trenuci života oživljavaju pred bjelinom papira, i tamo čuvaju. Pri tome su Lilićeva sjećanja bez buke i bijesa, bez mržnje i jada, s puno dobrohotnosti i topline.”
Mani Gotovac