Nenad Ivanković (Zagreb, 1948.) hrvatski je novinar, političar i pisac. Diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a kasnije i magistrirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu (1980.). Nakon završenog školovanja radio je kao novinar, urednik i komentator u listu Vjesnik i tjedniku Danas. Krajem 1980-ih odlazi u Bonn kao dopisnik odakle izvještava za Vjesnik, Večernji list te povremeno za Hrvatsku televiziju i Hrvatski radio. Suosnivač je Njemačko-hrvatskog društva sa sjedištem u Bonnu. Kraće vrijeme bio je ministar-savjetnik u prvom hrvatskom veleposlanstvu u Bonnu (1992.), a zatim se vratio dopisničkom poslu (do 1996.). Za doprinos razvoju hrvatsko-njemačkih odnosa njemački predsjednik Roman Herzog odlikovao ga je najvišim njemačkim odličjem – Križem za zasluge (1994.). Sljedeće godine Hrvatsko novinarsko društvo proglasilo ga je novinarom godine (za tekstove o NATO-u). Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman odlikovao ga je Ordenom Danice hrvatske s likom Antuna Radića. U proljeće 1996. postaje glavni urednik Vjesnika, voditelj HTV-ove emisije Pressklub te urednik Croatia Weeklyja. Godine 2000. daje ostavku na mjesto glavnog urednika Vjesnika i počinje se baviti politikom. Autor je nekoliko hrvatskih publicističkih bestselera: Predsjedniče, što je ostalo? (psihološko-politički profil Franje Tuđmana), Ratnik (biografija generala Gotovine), Mesiću i Račane, zašto tako?, Krvava zemlja (o ratu u Bosni i Hercegovini), Što smo mu učinili (Hrvatska i Gotovina) i Što je zapravo EU. Radi i živi u Zagrebu.