Moja draga škola

Nives Opačić 

• Trenutno 4.7500/5
• 1
• 2
• 3
• 4
• 5

(Broj glasova: 4)

Svaki put kad Nives Opačić ispisuje neki tekst, ona nas vodi u pustolovinu potrage za riječima, njihovim značenjem, preoblikama izvornih oblika i prenamjenama njihovih značenja. U ovoj knjizi povela nas je u potragu za riječima u školskim danima. Sve autoričine potrage uključuju uzorno jezikoslovno znanje, etimološku i sociolingvističku popudbinu. No njezina se potraga ne zaustavlja samo na tome ni u drugim njezinim knjigama, a posebno ne u ovoj.
Te riječi o kojima nam govori uvijek su punjene mirisima, slikama, okusima, iskustvima. Jednako ih gledamo, kušamo i mirišemo kao što ih i poimamo. Oživljuju pred nama, igraju se, opovrgavaju ustaljena i duboko javno ukopana uvjerenja (kao npr. ono o engleskom podrijetlu sporta), rastjeruju magle nad blesavim birokratskim promjenama (vidi: zbornica i vijećnica, uradak i zadaća), razbijaju smiješne iluzije o tome kako je za ljubav prema vlastitu jeziku dovoljan deklarativni iskaz i one jednako smiješne kako je ta ljubav nešto čega bi se trebalo žacati. Ova se ljubav čuva fraza i ispraznosti, nekako je stvarna i tvarna.
Igriva je i pošteno radina. Znanje, rad i upućenost, temeljitost i širina uvida, tu nisu ni zaboravljene riječi ni zaboravljene vrline. Riječi su u Mojoj dragoj školi i glavni likovi i organizacijsko načelo knjige na rubu autobiografskoga žanra o zagrebačkom autoričinom školovanju pedesetih godina prošloga stoljeća. Duhovitost i britkost, jasnoća stavova, diskretan dijalog s čitateljima i čitateljicama zarobljavaju i u prvom čitanju ne dopuštaju ni uzmaka ni predaha, jer tako kako je knjiga napisana (u dahu), tako se i čita. Tako sam je barem ja pročitala i čitajući je preporučivala u sebi:

* đacima koji vole riječi da ih zavole još više
* đacima kojima je bavljenje jezikom nekako teško i nezanimljivo da vide da može biti zabavno i pustolovno
* studentima i studenticama koji će raditi u nastavi i onima koji neće, ali uživaju u dobrim i pametnim knjigama
* onima koji se bave školskim planovima i programima (s raznim namjenama)
* ljubiteljima vrsna i tečna stila, jer će ga naći
* bakama i djedovima, da vide koliko su važni i kad kuhaju tačkrle i kad daju gotovo usputne primjedbe koje se usijecaju kao cjeloživotno pravilo (o nediranju oružja, npr.)
* roditeljima, da se slože ili ne slože s prikazanim odgojnim metodama
* svojoj svekrvi, jer će prepoznati i svoje djetinjstvo
* sebi za opetovnicu (višekratnu) s posebnim osvrtom na toplu priču o podvorniku Āuki i sjajnu putopisnu crticu o estonskim prodavačicama te meni blisku o đacima putnicima.

Jer postoje knjige iz kojih možemo puno naučiti i postoje one druge koje nas mogu zabaviti, razgaliti, radovati iz stranice u stranicu. One koje uspiju i jedno i drugo – obavile su obje Horacijeve zadaće.
Ova jest.

Iz recenzije Eveline Rudan