Kompleksan i brižno ispripovijedan roman ove autorice priča je o četiri generacije žena jedne obitelji njemačkih korijena u Osijeku. Na podlozi povijesti 20. stoljeća i njegovih tragedija odmotava se priča o identitetu i obiteljskim tajnama, sudbini i traumama, obogaćena smislom za detalj i atmosferu, rafiniranim rečenicama i velikom temom svedenom na intimnu priču pojedinaca. Šojat Kuči napisala je odličan roman u kodu modernističke tradicije i 21-stoljetnih tematskih preokupacija.

Devet poglavlja romana i devet pripovjedača vješto spojenih u cjelovitu i logičnu priču koja se sastavlja od fragmenata, dodiruje one neuralgične točke hrvatske zbilje o kojima se radije, u životu ali i knjigama, šuti. One proizlaze iz prošlih i recentnih društvenih i političkih događaja koji, pak, nisu glavnom temom ovoga romana, ali su nepovratno ostavili duboke rane na koži pojedinaca, likova ovog romana koji predstavljaju uspješno pogođen uzorak hrvatskoga društva u kojem je luzerstvo dobro poznata kategorija.

Urbane paranoje, privatni užasi praznine, odjeci tipičnih stvarnosnih svinjarija, bolesti, pravo da se bude drugi i drukčiji, u ovome romanu stilski visokog intenziteta, inventar su tema i motiva koji uklopljeni u formalno znakovitu i savršenu formu čine roman s kakvim recentna hrvatska prozna produkcija još nije imala iskustva i pitanje je koliko je za njega uopće spremna i zrela. Najkompleksniji, ali i najžešći roman ovog prozaika i dramatičara.